..prisecjanje je pochelo sasvim sluchajno, tako shto sam upravo naishla na cvet presovan izmedju listova ispunjenih shkrabotinama haotichnog mi uma.. i setih se - stajala sam na trgu republike [postoji li originalnije mesto za nalazhenje?] jedne maglovite prohladne vecheri [koju, iskreno, ne mogu smestiti chak ni u neko odredjeno godishnje doba, a kamo li godinu] dok se na periferiji pogleda nazirao neki nepoznat mladicj[sistemom eliminacije sam doshla do ove idealne rekonstrukcije - chini mi se da nije bila devojka, ciganche u prolazu ili neki pijanac iz oblizhnje kafane].. koji je potom iznenada ustao, prishao i dao mi cvet.. i dok sam zagledala tu belu radu koja se potpuno neochekivano nashla u mojoj ruci on se silno izvinjavao zbog toga shto je cvet bez drshke i malko sakat.. ali je chitav dogadjaj podvukao rechenicom koju sam mislila da nikadanikada necju zaboraviti.. no, svesna svojih uzhasnih ogranichenja, bila sam ubedjena da sam je barem zapisala negde.. medjutim, bilo je za ochekivati da mi secjanja vetre brzhe od etra, i duboko me je potreslo shto nigde, posle 3chasovnog preturanja po hrpi papira i zhvrljotina, ali bash nigde.. nema niti jedne rechi na zadatu temu..
..i tako su vecheras pronadjeni samo solidno ochuvani fizichki tragovi jednog trenutka.. jedan malko sakat presovan cvet.. ali i sad, dok ga gledam i dalje ne mogu da se odluchim izmedju beskrajnog sazhaljenja i naleta euforije koja me je ostavila bez teksta . *napomena- nemojte me pogreshno shvatiti, ovo nije izlet u liriq..* beskrajno mi je bilo zhao shto nisam umela da objasnim koliko me je sam gest ganuo.. i kako je takav cvet najlepshi mogucji ikada.. zato shto nema povod. razlog. predumishljaj.
.. koliko puta vam se desilo da dobijete nesho od nekoga koga vishe nikada necjete sresti? da vas neko bez povoda usrecji i ulepsha vam dan? .. mozhda, da je ovo neki americhki tinejdzh film sa “normalnim” akterima.. mozhda bi ovakva pricha i prerasla u romantichnu komediju sa hepiendom.. ili, u nekom najneverovatnijem sluchaju, u upoznavanje majstora i margarite.. ali s obzirom da je ovo moja pricha koja je, kao i sve, obavijena velom zaborava, ishod se svodi na sakati cvet i polovichno secjanje. shto je zapravo tragichan ishod kad malo bolje razmislim..
..prisecjanje..
2005
12.05
12.05
To je jedini mogući ishod koji priči daje smisao koji ima :o)
istina. ;]]]