ishcheshala bih i ovo malo kozhe shto mi je ostalo. recipijent ispunjen radioaktivno zhutom supstancom [koju prodaju pod imenom magnezijuma] posmatra, a snage nemam da technost prinesem usnama. zhedna sam.
sve kao neshto radim, raduckam.. uchim, uchkaram.. i tako usitnjavam korake. vreme otiche, mimoilazi, razilazi i prelama svetlost na bolnim ochima iznurenim nesanicom.
mislim da sam danas spavala, negde i nekad, kisha me je razbudila i natopila chula nekim mekanim osecjanjem popodneva. sedela sam u tramvaju, konfuzno se drzhala i gledala neki divan film koji promiche pred prozorima.. mislim na ono prisno osecjanje, kada volite chitav svet.. nebo se premishlja a boje dolaze do izrazhaja. odishe prigushenom toplinom.. sve, pa chak i ljudi. usudite se na pomisao da tako sveobuhvatno osecjanje zapravo postoji.
..ne vidim velika jedra brodova..
2005
04.25
04.25
postoji, kratko, krace od toga
Cao.
Da li zelis da objavis neke svoje radove knjizevno-umetnicke forme (kratke price ili poeziju) u jednom fanzinu?
Ako si zainteresovana pisi mi na lanalampuki@ptt.yu i posalji sta bi objavljivao. Ovo vazi i za sve ostale koji pisu, a nemaju medijum za afirmaciju! Trebaju nam autori!