ÄŒesto imam obiÄ?aj da sebi postavim pitanje: da li sam mogao viÅ¡e da uradim? Da li sam postupio u redu? Osećaj indignacije u meni protiv kog se Ä?ešće borim, nego Å¡to živim u skladu sa njim. Noćas sam u vezi sa tim sanjao jedan “lep” san…
Nalazim se u bolnici, dajem krv. Pojavljuje se lekar zabrinutog izraza lica, posmatra epruvetu u kojoj je teÄ?nost žućkaste boje, a trebalo bi da bude prozirna. SaopÅ¡tava mi da bolujem od smrtonosnog oboljenja i da ću umreti muÄ?nom smrću… U polusnu zakljuÄ?ujem da to mora da bude neko oboljenje vezano za otkazivanje miÅ¡ića, a na samom kraju će mi otkazati i srÄ?ani miÅ¡ić…
Lep san? Naravno. San sa jasnom porukom. Jako malo snova ima ovako jasnu poruku: grabi viÅ¡e od života! JoÅ¡ samo da se moja svest dogovori sa podsvešću… Podsvest, koja je licemerna, prvo me ometa u nekom delanju, a onda Å¡alje poruku da delam viÅ¡e…
Iskreno vaš,
sidekick spisatelj imp.
a takva samosvest samo razara.
mada, iskreno, ja chesto sanjam snove te vrste i uvek se beskrajno radujem dok umirem.. a kad otvorim ochi samo me pukne neka neobjashnjiva euforija.. no ja sam psihopata.
da sam na tvom mestu prepustila bih se i bila jako eksplicitna oko onoga shto zhelim. na tebi je da se izjasnish i uradish koliko je do tebe, ako neshto hocje i mozhe - bicje ili ako ne mozhe - necje biti, u svakom sluchaju ostajesh chist sa sobom da jesi neshto preduzeo. pa onda nek ide zhivot..
Obrati pažnju:
Ti: srećna sam, jer sam sanjala da sam umrla.
Ja: srećan sam, jer sam sanjao da sam umro.
Razlika, ipak, postoji. :)