umm.. pushtam korenje u krevetu..
sve je nekako memljivo toplo i udobno i prijatno i..
..vrata koja vode od/do sveta prestaju da postoje..
i ko zna shta ja hocju da kazhem
…
magnovenje. analogna devojka. tachka. prelistavanje onog shto je bilo.
nova nocj. konachno, smrt straha. zenice koje kriju mrak. prkos svemu.
..
izazivachkim pogledom dizhem nos, shirim prste i upijam vetar..
sve to.. a da ne podignem glavu sa jastuka.
Ti trči za sobom, trka se sa drvećem,
lei na travi kao senka.
Lokomotive i parne maine jure za nekim i stiu nekuda,
ali ti nikuda ne stie, jer mi nikuda i ne idemo.
Da li oni postoje kao to mi ne postojimo?
..sometimes you see right through me..
par reči koje diu maglu
nekoliko dana posle…
Pusti me da ti pričam, ne boj se reči.
To to imam daću, a sve zaboraviti.
Naučio sam da ivim tako,
ja ne znam drugačije.
Ne elim da znam, jer tu su drugi,
oni nestaju i ja sa njima.
Tama nastaje lagano i mesta zauzima nama,
koji rastemo u ećernoj dolioni sreće.
Smrt zalazi među cveće koje niko ne bere,
a mi elimo svata, to je isto i ne eleti nita.
Nećemo se lako ičupati iz korena samoće,
kao ni skinuti amar sa lica urezan u kosti.
Hvatamo se za rukave budućnosti,
valjajući se po barama prolosti.
Kockamo se sa sobom i večito gubimo
jer pravila piu oni koji ne veruju u nas.
..otvaram i zatvaram usta ne bi li sprechila rechi da izadju..
zato shto se pred ochima vrzmaju gomile citata
..i gushe sve ostale slike..
a onda bi izgledalo da se pravim pametna
a to ne zhelim. nikako.
hm..hm..simulation..cyber simulation…